FUDBALSKO SMEDEREVO

-Fudbaleri, klubovi i igrališta u Smederevu-

A) Fudbaleri i klubovi u Smederevu  

Smederevac dr Slavko Domazet, dipl. pravnik, doktor prava, zaljubljenik u sport, ali i veliki teoretičar i praktičar šahovske igre, jedan je od najvećih istraživača i hroničara starog Smedereva.

U svojoj knjizi „Promenada starog Smedereva“ pisao je, između ostalog, i o istoriji sporta, kao i o fudbalskim počecima u Smederevu.

Takođe stari smedervac prof. dr Slobodan Čupić Gaga, poznati očni lekar isto je bio zaljubljenik u sport. On je u mladosti puno pisao u novinama o smederevskom fudbalu, a onda je istraživao, prikupljao građu i napisao knjigu „Fudbalsko Smederevo“.

Postoji ona poznata floskula da o fudbalu svi sve znaju, da su svi selektori, da bi svi oni bolje itd., a kad malo zagrebete onda se vidi da postoji mnogo nepoznatih stvari, događaja i činjenica vezanih za najpopularniji sport i najvažniju sporednu stvar na svetu – u našem gradu Smederevu! Ovo je mali pokušaj davanja doprinosa nekog višeg saznaja o fudbalskoj igri i igralištima u Smederevu posle Prvog svetskog rata i naravno, posle Drugog svetskog rata.

Pored istaživačkog posla u koji se autor upustio, u velikoj meri pri pisanju ove priče o fudbalu i o igralištima u Smederevu, nesebično i sa puno dobre volje i predaje mnogih divnih fotografija, pomogao je stari Smederevac, i jedan od najboljih smederevskih fudbalera, inženjer Borislav Šarenac Šeki. 

Fudbalska igra je najvažnija sporedna stvar u najvećem delu modernog sveta. Milionska populacija dece, mladih, i odraslih nalaze svoje mesto na “fudbalskoj planeti”. Od samog začetka pa do današnjih dana, fudbalska igra imala je svoju zdravstvenu, pedagošku, a pre svega socijalizacijsku vrednost za čovečanstvo. Stvorena da zadovolji iskonske potrebe čoveka za kretanjem i takmičenjem, evoluirala je u jedan od najznačajnijih društvenih segmenata današnjice, rasprostranjena na svim kontinentima, među različitim rasama i verskim zajednicama.

Fenomen fudbalske igre ogleda se u neodgonetnutoj magičnoj privlačnosti, napetosti, dinamičnosti, neizvesnosti, sa jedne, odnosno, dostupnosti i indetifikacije sa svojim ljubimcima kroz samu igru sa druge strane.

Svima je poznato da je fudbal omiljen sport. Samo mali broj dečaka, a danas i devojčica za ovu igru nije zainteresovan. Međutim, najbolji vid zainteresovanosti za fudbal je igranje.

Fudbal kao fenomen

Pre tačno 156 godina, svet je i zvanično postao bogatiji za novi sport – fudbal. Tokom jedne večeri, 26. oktobra 1863. godine predstavnici trinaest klubova iz Londona i okoline, sastavili su zvaničan dokument. Tim dokumentom, nastala je prva Fudbalska Asocijacija kao vrhovno fudbalsko telo Engleske.

Da je fudbal magična igra i da spaja svet, ljudi u Engleskoj su počeli da shvataju 1902. godine. Tada je Holandska Fudbalska Asocijacija predložila Evropsku uniju i međunarodno takmičenje. Uprkos neslaganju Engleske „FA“ sa Holandskom „FA“, samo dve godine kasnije osnovano je i danas vrhovno fudbalsko telo u svetu – FIFA.

Najvažnija sporedna stvar na svetu opčinjava milijarde ljudi već dugi niz godina. Svetski fenomen živi već 157 godina, kao što moto FIFA kaže: „Za igru. Za svet.“

Dečačka radost

Danas ga nazivaju najvažnijom sporednom stvari na svetu a nekada su ga zabranjivali. Igrali su ga siromašni a gledali bogati. Bio je vid zabave a danas je način života. Predstavljao je dobar način da se utroši vreme a sada je obožavan poput religije.

U godini kada zvanično slavi 157 godina postojanja, fudbal je najrasprostranjeniji sport na svetu. Zašto je toliko obožavan teško je utvrditi, ali sa sigurnošću znamo da se “bubamara” vrti na svakom ćošku. Ali, kako to objasniti.

Fudbal ispred zgrade – večiti užitak.

Ne, fudbal više nije samo igra. Fudbal je postao istinski način življenja. Povezanost koju prosečan navijač oseća sa timom za koji navija je kao da mu je taj klub podario život. On je srećan kada kupi najnoviji dres svog tima i šeretski se osmehuje pred društvom pokazujući im godišnju kartu za narednu sezonu.

Teško je utvrditi odgovore zbog čega je to tako. Zbog toga fudbal i jeste fenomen svetskih razmera. Jer, fudbal se toliko usadio u ljude da je nemoguće ne svađati se sa prijateljima koji navijaju za glavnog rivala. Fudbal je postao deo ljudi i oni brane svoj klub i svoja mišljenja.

Fudbalska pravila

Postoji 17 fudbalskih pravila, koja su poznata kao Fudbalska pravila. Sva su pravila stvorena za svaki nivo fudbala, iako su očite promene kod juniora, seniora ili žena. Pravila, kada je potrebno, postaju fleksibilna. Tako bezbrojne odluke IFAB-a pomažu u boljoj regulaciji fudbalske igre. Tako su Fudbalskim pravilima definisani :

Igrači, Oprema, Sudije, Igralište, Trajanje utakmice, Određivanje pobednika, Lopta u igri, Lopta van igre, Početni udarac, Aut, Gol-aut, Korner, Indirekt, Slobodan udarac, Jedanaesterac, Sudijsko bacanje, Prekršaji, Kazne i Ofsajd.

Neke izreke i citati o fudbalu

Dejv Beri, muzičar

Muzika je bila važna. Fudbal je bio lakši deo. Fudbal je postao još važniji.

Vejn Runi, fudbaler

Fudbal je igra koja se sastoji od davanja i primanja pasova, kontrolisanja lopte, stavljanja u poziciju da primiš loptu i da daš gol ! To je strašno jednostavno.

Nikola Milić, glumac

Fudbal je bolji od zivota, jer za razliku od njega u fudbalu postoji i drugo poluvreme.

Pre stošest godina, fudbal je prekinuo Prvi svetski rat !

Prvi svetski rat je buknuo na tlu Evrope, 1914. godine. Postoje svedočenja da su širom linije fronta, sami vojnici dali ultimativni dokaz ljudskosti, koji je došao na Božić. Neprijateljstvo je prekinuto, a zanimljivo je da je tada, upravo fudbal bila stvar koja je spojila ljude !

Negde u Francuskoj, engleski i nemački bataljon su se dogovorili da odigraju fudbalsku utakmicu između sebe ! Obeležili su teren, naslagani šlemovi su bili stative, a neki škotski vojnik je kod sebe imao kožnu loptu i utakmica je mogla da počne.

Elem, za katolički Božić bio je dogovoren prekid vatre, pa su dve uprotstavljene sile, Engleske i Nemačke odigrale utakmicu. Postoje podaci da su Nemci slavili sa 3:2, što uopšte nije bitno. Ono što je bitno jeste, da je sport, bar na taj jedan dan, prekinuo neprijateljstvo i pokazao da za ljude ima nade, jer je usledila neočekivana spontanost.

Osnivanje Fudbalskog Saveza Srbije

Srbija je fudbal upoznala u proleće 1896. Jevrejin Hugo Buli po povratku sa školovanja u Nemačkoj doneo je u Beograd prvu fudbalsku loptu. Suvenir iz studentskih dana nije smestio među dragocenosti donete iz Berlina, već je loptu odneo prijateljima iz Beogradskog gimnastičkog društva “Soko” i uporan da omladinu zainteresuje za novu igru 12. maja 1896. osnovao je Loptačku sekciju.

Prva lopta i prva utakmica uslovili su i okupljanja u organizacije i klubove. Na inicijativu Huga Bulija i podršku Andre Nikolića, ministra inostranih poslova Srbije, 1. maja 1899. u “Trgovačkoj kafani” održana je Osnivačka skupština Prvog srpskog društva za igru loptom. Za predsednika je izabran Feti Bej, turski poslanik u Beogradu, a za potpredsednika advokat Mihailo Živadinović. Tog dana postavljen je temelj za izgradnju srpske “kuće fudbala”.

U proleće 1899. u “Hajd parku” na Topčiderskom brdu izgrađen je prvi fudbalski teren, a na njemu je 23. maja iste godine odigrana i prva utakmica između dve ekipe članova društva za igru loptom. U godinama entuzijazma, do detalja tačna pravila za igru niko nije znao. Problemi su nestali kad je 1905. Anastas Sr. Hristodulo objavio knjižicu “Loptanje nogom”, prevod fudbalskih pravila sa nemačkog jezika.

Prvi fudbalski klub osnovan je na početku dvadesetog veka, ali nedoumica je kome pripada takva čast. U Subotici je 3. maja 1901. osnovan Sportski atletski klub “Bačka”. Više od dve godine kasnije, tačnije 14. septembra 1903. u Kragujevcu je rođena “Šumadija”. Očigledno je da je subotički klub stariji, međutim, plahovita istorija je pomrsila konce. U vreme osnivanja “Bačke”, Subotica je bila u sastavu Austro-ugarske monarhije. Kragujevac je, međutim, bio na srpskom tlu. Na kraju, preostalo je samo da se posegne za terminološkim driblingom: “Bačka” je najstariji klub u Srbiji, a “Šumadija” najstariji srpski klub.

Osnivanje Podunavsko – Braničevske župe – FK Smederevo

Prvi fudbalski klub na području smederevske opštine osnovan je 1921. godine u smederevskoj Gimnaziji, sastavljen od učenika ove škole pod imenom “Raška”. Dve godine kasnije “Raška” se transformiše u gradski klub “Đurađ Smederevac”. Ovaj klub je bio dosta uspešan, pa je tako u sezoni 1933/34. godine bio prvak Podunavsko-Braničevske župe, a funkcionisao je sve do 1944. godine, kada se i definitivno ugasio.

Koreni fudbalskog kluba “Smederevo” potiču od 6. maja 1924. godine. Od tog Đurđevdanskog dana na predlog inženjera Ernesta Radlinskog Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničarsko Industrijsko Društvo formira fabrički klub, čije su boje u početku, a i kasnije uglavnom branili profesionalni fudbaleri iz Mađarske, Austrije i Nemačke. Po završetku II Svetskog rata počinje nova era smederevskog fudbala. Glavna karakteristika tog perioda je česta promena imena kluba.

Prema  pisanju izvesnog sportskog glasila i po pričanju starijih žitelja, prva fudbalska lopta doneta je u grad na Dunavu još davne 1921. godine. U istom tom sportskom glasilu izvesni Dragoljub Stanisavljević predlaže osnivanje Braničevske futbalske župe, a kao kandidate za buduće članove Župe predlaže već afirmisane klubove, i to: “Viktorija”, “Hajduk” i “Slavija” iz Požarevca, “Đurađ Smederevac”, “Sartid” i “Šumadija” iz Smedereva, “Vukan” iz Petrovca i SK “Kovin”, od kojih ni jedan nije član BLP, a kao glavni razlog navodi se što skoro svi ovi klubovi stoje finansijski vrlo slabo.

B)Fudbalski klubovi u Smederevu posle Prvog svetskog rata

Fudbal posle Prvog svetskog rata

Fudbal se posle Prvog svetskog rata razvijao znatno brže nego u predratnim godinama. To je sasvim razumljivo, kada se zna da su, po pravilu, prve godine po završetku rata, bile godine sveopšteg poleta, a naročito u privredi, kao bazi nadgradnje pa tako i sporta. Brže se razvijao u mestima, kao što je to već istaknuto, sa jevrejskim i mađarskim stanovništvom. Klubovi, funkcioneri i igrači, bili su uglavnom oni predratni.

U posleratnom periodu skoro u svim gradovima današnje Vojvodine pokretači sportskog života bili su Jevreji. Sličnu ulogu su imali i pre rata, ali sad još naglašeniju, jer su Mađari bili potisnuti, a Srbi još nisu imali odraslih đaka niti su brojnije bili zastupljeni u trgovini i zanatstvu.

Dovedeno je više igrača sa strane, kojima je pored zaposlenja obezbeđen izvestan poseban tretman da bi igrali fudbal, tj. da u časovima treninga mogu odsustvovati sa posla.

Ovim redom došlo je i do osnivanja fudbalskih klubova u Smederevu :

1.Đurađ Smedervac, 1921.g.

2.Sartid, 1924.g.

3.Metalac, 1927.g.

4.ŽAK 1930.g.

5.Trgovački, 1931.g.

6.Mladi Radnik, 1935.g.

7.Borac, 1940.g.

Najveći uspeh Smederevaca
El, Grande Smederevci !  Montevideo, Bog te video !

Naš poznati sportski novinar Vladimir Stanković objavio je knjigu “Montevideo, Bog te video!” u izdanju Lagune 2010. god. Na taj način on je želeo da se, posle više od 80 godina na neki način oduži igračima te čuvene Jugoslovenske reprezentacije u fudabalu. Jer, te 1930. godine, na Prvom zvaničnom Svetskom prvenstvu u fudbalu, ceo svet je obišla vest da je reprezentacije Jugoslavije osvojila treće mesto i, naravno bronzanu medalju. O tom velikom sportskom uspehu nije se kod nas mnogo znalo, niti se govorilo, ili pisalo, jer je infrmisanost ljudi bila loša. Mnogi ljudi, pa čak i novinari, nisu ništa zanali o učešću naše reprezentacije na Svetskom prvenstvu u Montevideu. Možda su i vremena bila takva da nije bilo poželjno veličati podvig srpskih fudbalera.

Uspeh je bio utoliko veći što su fudbaleri iz Hrvatske odbli da igraju za reprezentaciju Jugoslavije, tako da su za nju igrali praktično samo igrači iz Srbije. Tu jugoslovensku (srpsku) reprezentaciju ostavili su na cedilu i Vlada Jugoslavije i Kralj Aleksandar, uskrativši im potrebna materijalna sredstva za putovanje u tu, i tada, daleku južno američku zemlju Urugvaj.Jugoslavija je na prvom Svetskom prvenstvu podelila treće i četvrto mesto sa selekcijom SAD i postala najbolje plasirani predstavnik Evrope. Konačan plasman: 1. Urugvaj, 2. Argentina, 3-4. Jugoslavija, SAD.

Igrači u timu Jugoslavije su bili:Milovan Jakšić, Milutin Ivković, Dragoslav Mihajlović, Milorad Arsenijević Balerina, Momčilo Đokić, Ljubiša Stefanović, Ivica Bek, Blagoje Marjanović, Aleksandar Tirnanić, Đorđe Vujadinović, Branislav Sekulić, Dragutin Najdanović i Branislav Hrnjiček.
Selektor reprezentacije je bio Boško Simonović.

Jednom delu sportske javnosti je (možda) bilo poznato da su u toj reprezentaciji bili, igrali i bili učesnici Prvog Svetskog prvenstva u fudbalu u Montevideu Tirke, Moša, Milutinac – ali, i dvojica Smederevaca: Milorad Arsenijević Balerina i Đorđe Vujadinović. O ovom podvigu dvojice Smederevaca pisao je poznati Smederevac, ex višestrani sportista i trener, sportski radnik, ali i publicista Dr Miodrag D. Stepanović Sica. 

Mi imamo dvojicu El Grande Smederevaca! U želji da evociramo sećanje i uspomenu na ovu dvojicu Smederevaca, i da im damo mesto u grupi velikih i zanačajnih Smederevaca, evo nekih manje poznatih činjenica o naša dva sugrađanina i proslavljena fudbalera.

1.Milorad Arsenijević Balerina.  Milorad .Arsenijević Balerina je rođen u Smederevu 6. juna 1906. godine i tu je živeo sve do 1921.godine. Godine 1925. upiso se na Elektrotehnički fakultet u Beogradu, gde je diplomirao kao jedan od najboljih studenata. Od 1962. profesor je na Saobraćajnom fakultetu, u kom periodu i objavljuje više naučnih radova iz fizike i elektrotehnike.
Milorad Arsenijević je imao i blistavu fudbalsku karijeru. U periodu od 1925. do 1938. godine igrao je za BSK (Beogradski sportski klub) i odigrao 483 utakmice, dok je za reprezentaciju Jugoslavije nastupio 54 puta. U Urugvaju je igrao na sve tri utakmice i dosta doprineo osvajanju bronzane medalje! On je poznat i po tome što bio prvi Smederevac koji je učestvovao na Olimpijadi. Naime, na IX Olimpijskim igrama 1928. godine u Amsterdamu, Milorad Arsenijević je igrao za fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije.

Nakon II Svetskog rata M. Arsenijević je bio na važnim funkcijama u Fudbalskim savezima Jugoslavije i Srbije. U vremenu od 1948. do 1952.godine bio je savezni kapiten, a u naredne dve godine bio je član Komiteta za sastav reprezentacije. Umro je 1987. godine.

2.Đorđe Vujadinović.  Đorđe Vujadinović je rođen 1909. godine u Kolarima kod Smedereva. Pri karaju I Svetskog rata odlazi u Beograd i tamo završava Pravni fakultet. Radio je u Jugoslovenskoj poljoprivrednoj banci, da bi kasnije bio i njen direktor. Đorđe Vujadinović je imao blistavu fudbalsku karijeru. I on je igrao za BSK u periodu od 1927. do 1941.godine, za koga je odigrao peko 600 utakmica i bio jedan od najboljih golgetera. Za reprezntaciju Jugoslavije odigaro je 44 puta i za nju postigao 18 golova. U Urugvaju je igrao na sve tri utakmice i zanačajno doprineo osvajanju bronzane medalje! Naime, Đorđe Vujadinović je tada postigao 2 gola; po jedan Boliviji i Urugvaju!Po završetku igračke karijere on se posvetio treneskom pozivu. Bio je trener Omladinske reprezentacije Srbije, jedno vreme je radio i u Turskoj. Radio je i kao član raznih foruma Jugoslavije. U vreme okupacije Jugoslavije, od 1941. do 1945.godine  Đorđe Vujadinović je proveo u zarobljeništvu. Umro je 1990. godine.

C) Fudbalski klubovi u Smederevu posle Drugog svetskog rata

Fudbal posle Drugog svetskog rata

Oslobođenje Jugoslavije, početkom oktobra 1944. godine, predstavljalo je veliki preokret u dotadašnjem životu. Uporedo sa društveno-ekonomskim promenama, razbuktao se neshvatljiv polet u svim sferama društvenog stvaralaštva. Taj polet je posebno ispoljen u životu i radu omladine.Iako je veći deo mladih, još u polovini oktobra, otišao na sremski front, gde je rat vođen sa najvećom žestinom, omladinci i omladinke koji su ostali u Smederevu učestvuju su u raznim akcijama.

Pored mobilnosti i potpune angažovanosti omladine na radnim akcijama, trenuci i dani predaha su korišćeni za razne kulturno-zabavne i sportske manifestacije. Ovo je bila relaksacija za napore koji ih, onako nenaviknute, već sutradan očekuju. Sveopšta aktivnost bila je usmerena na snabdevanje hranom i odećom naših boraca na frontu.

 U tim i takvim uslovima prva dudbalska utakmica posle Oslobođenja, odigrana je u Smederevu 1944. godine, a prvi gradski klub je bio Metalac….

Ovim redom došlo je i do osnivanja fudbalskih klubova u Smederevu :

1.Metalac, 1944.g.

2.Smederevo,1946.g.

3.Železničar, 1946.g.

4.Fagram, 1952.g.

5.Ravni Gaj, 1954.g.

6.Mladost, 1960.g.

7.Milan Blagojević ( EI Metalac), 1968.g.

8.Jedinstvo, 1976.g.

9. Godomin, 1980.g.

10.Carina, 1996.g.

U ovom vremenskom periodu Smederevo je imalo više velikih fudbalera, od kojih su najpoznatiji: Siniša Zlatković-Miša je igrao u Crvenoj Zvezdi, Milan Stokić-Milanče je igrao u Partizanu, dok je Tomislav Stanković-Tomče Lindra igrao u OFK Beogradu, u kojima su ostvarili zavidne rezultate !

D)Fudbalska igrališta i klubovi u  Smederevu

Fudbalsko igralište

Zbog engleskog porekla fudbala i nadmoći britanskih saveza u ranim danima IFAB-a, standardne dimenzije fudbalskog igrališta izražene su u jardima. Tako, npr., jedanaesterac nije udarac upućen sa 11 metara, već s 12 jardi! Iako se danas sve više preračunava u metre, fudbalske nacije s engleskog govornog područja i dalje koriste jarde kao mernu jedinicu.

Igralište je oblika pravougaonika. Za međunarodne utakmice, dužina ne sme prelaziti 90 do 100 metara, a širina bi trebala biti između 65 i 75 metara. (nekada dužine od 90 do 110 metara i širine od 45 do 90 metara, a danas tačno 105m sa 68m – po propisima UEFE). Ove duže linije nazivaju se

aut-linije, a kraće gol-linije. Dužina aut-linije mora biti veća od dulžine gol-linije.

Na gol-liniji postavljeni su golovi. Gol se sastoji od prečke i dve stative. Prečka mora biti duga tačno 7.32 metara, odn. 8 jardi. Stative se moraju uzdizati 2.44 metra od terena. Ispred svakog gola je šesnaesterac, još poznat i pod nazivima kazneni prostor. Vidljivo iz slike, poprečna linija spaja dve uspravne linije duge 16,5 metara, ili preračunato 18 jardi.

O prvim fudbalskim igralištima u gradu Smederevu u svojim sećanjima govorio je stari Smederevac Stevan Đurić, koji je rođen 1920. godine. Tu njegovu priču o fudbalerima i igralištima zabeležio je dr Slavko Domazet.

„Igralište na Carini, malo kraće i uže od propisanih normativa, bIlo je prvo zvanično u Smederevu. Ono je pripadalo SK „Đurađ Smederevac“ i na njemu su odgajene generacije fudbalera i fudbalskih radnika.Veliku ulogu u tome imala su braća Kodžas ;  Petar i Dimiprtije-Taki, koji su klub materijalo pomagali.Igralište na Carini imalo je ispred svlačionice red klupa za sedenje, dok je sa druge strane bilo stajanje. Iza golova nije bilo mesta za gledaoce. Igralište je bilo propisno obeleženo i zagrađeno. Zvanične utakmice vodile su ispitane sudije, ali je pomoćnike, mahače, ili kako su se onda zvali ; autriktere, određivao je klub – domaćin.

Ja sam u „Đurđu“ igrao centarhalfa, kasnije desnog beka. Igrali smo uglavnom na našem igralištu na Carini, a pored njega u Smederevu su tada postojala još dva igrališta ; SARTID-ovo pokraj same fabrike, na mestu kojim danas ide drum Smederevo-Beograd ( u blizini novog igrališta !) i ŽAK-ovo-ispred Tvrđave naspram Železničke pruge. Govorilo se da je klub osnovan 1923, ali znam da postoje značke na kojima je upisana 1927. godina. Neko vreme on se zvao Građanski sportski kluba „Đurađ Smederevac“. Predsednik kluba bio je Petar Kodžas, jedan od vlasnika mlina u Smederevu, a posle njega je došao njegov brat Dimitrije-Taki.“

1. Igralište na Carini kod Dudare,1921. godine

    Igrao : Između I i II Svetskog rata FK „Đurađ Smederevac“,

E) FK Smederevo kroz vreme

Nekadašnji uspesi FK Smederevo, odn. FK SARTID kao fudbalskog kluba koji u kontinuitetu ima „tapiju“ da nosi ime drvostruko prestonog grada Srbije – Grada Smedereva

Fudbalski klub Smederevo osnovan je 1924. godine od strane Srpskog akcionarskog rudarsko-topioničarskog indrustrijskog društva (SARTID) pod nazivom FK Sartid, na predlog inženjera Ernesta Radlinskog. Njegove boje su u početku branili uglavnom profesionalni igrači iz Mađarske, Austrije i Nemačke.

U periodu od 1944. godine pa sve do danas klub je često menjao ime i takmičio se kao FK Metalac (1944–1946), FD Jedinstvo (1946–1949), ŽSD Smederevo (1949–1952), FK Smederevo (1952–1958), OFK Budućnost (1958–1962), pa opet FK Smederevo (1962–1967), FK Metalurg (1967–1976), FK Smederevo (1976–1992), FK Sartid (1992–2004), FK Semendrija 1924 (2014–2015), a od 2015.godine naziv kluba je FK Smederevo 1924.

Period uspona kluba i odličnih rezultata započeo je 1992. godine kada je koncern crne metalurgije SARTID preuzeo vlasništvo i sponzorstvo nad klubom. San mnogih generacija, plasman u Prvu ligu SR Jugoslavije ostvaren je 1998.godine. Od 2001.godine klub se pet godina zaredom takmičio na evropskoj fudbalskoj sceni, tri puta u okviru Intertoto kupa i dva puta u Kupu UEFA.

Najveći uspeh u nacionalnom šampionatu ostvaren je u sezoni 2001/02 koju su Smederevci završili na trećem mestu prvenstvene tabele, dok je u Kupu SR Jugoslavije klub te sezone stigao do finala u kome je uspešnija bila ekipa Crvene zvezde. Već naredne sezone Smederevci su se revanširali crveno-belima, takođe u velikom finalu, i tako stigli do prvog trofeja u dugoj istoriji.

Smederevski klub je na kraju sezone 2007/08 nakon baraža ispao u niži rang, da bi se kao drugoplasirani tim već naredne sezone vratio u elitni rang. Ponovna selidba u drugi po snazi rang takmičenja usledila je nakon sezone 2012/13, a već na kraju naredne usledila je i selidba u Srpsku ligu Zapad. Povratak u Prvu ligu Srbije izborili su na kraju sezone 2018/19, nakon pet godina, osvajanjem prvog mesta u Srpskoj ligi Zapad.

I) Najveći uspesi FK Smederevo

  1. 3.mesto u prvenstvu SR Jugoslavije
    (2001/02)




Osvajači kupa SR Jugoslavije kao SARTID

Dana 29. maja 2003. godine Fudbalski klub Sartid je u finalu prvog Kupa Srbije i Crne Gore pobedio Crvenu zvezdu sa 1:0, što je najveći uspeh fudbala Smedereva i ovog regiona.

Utakmica je počela u 17 i 30, uz direktan televizijski prenos koji je za stolice prikovao mnoge ne samo Smederevce. Nije mala stvar: jedinstvena prilika da neko drugi, a ne Zvezda ili Partizan uzme Kup. Posle 90 minuta prilično nezanimljive igre na stadionu Partizana nije bilo golova, rezultat je bio 0:0, a onda je u produžecima, stigao taj zlatni gol koji se pamti. Marko Pantelić je u blizini šesnaesterca Zvezde primio loptu, krenuo par koraka i opalio desnom spoljnom! Lopta je liznula prečku i zakoprcala iza leđa Ranđelovića. Sudija Radoman je svirao kraj, takva su pravila bila. Zlatni gol! I bukvalno! Za Sartid! Nastalo je neopisivo slavlje. Kada se sve smirilo, Goran Bogdanović je iz ruku Dragana Stojkovića Piksija primio pehar. Kup je naš!

Sartid-ovi navijači znali da proslave najveći uspeh, ne na stadionu, već: ispred smederevskog Centra za kulturu gde ih se okupilo više hiljada. Skandiranjem su dočekali pehar i, još više, njihove ljubimce. Podarili su im nešto čemu se samo koju godinu ranije nisu mogli nadati. Ušli su u istoriju.

SARTID: Žilić, Spasić, Paunović, Mrdak (od 49. Sočanac), Bogdanović, Savić, Vasković, Mudrinić, Kocić (od 74. Pantelić), Zečević, Mirosavljević. Trener: Milenko Kiković.

CRVENA ZVEZDA: Ranđelović, Mladenović (od 46. Basta), Bratić, Vidić, Vitakić, Krivokapić, Gvozde- nović, Kovačević (od 64.Milovanović), Bošković, Pjanović, Bogavac (od 76.Mrđa).Trener: Z.Filipović.

Smederevski fudbaleri titulu prvaka Srpske lige Zapad overili u pretposlednjem kolu u Mihajlovcu, a u poslednjm kolu su sa Tutinom odigrali još jednu nerešenu utakmicu što je bilo dovoljno da prvi prođu kroz cilj na kraju prvenstvene sezone Srpske lige Zapad. Ovog puta, u svečarskoj atmosferi, pred blizu dve hiljade ljubitelja fudbala, Smederevci nisu dozvolili iznenađenje.

Iako je rezultat utakmice, u istrzanoj atmosferi zbog važnosti, bio samo 1:1, prisutna publika i obavezni „Despoti“, na jednom od najlepših stadiona u Srbiji, mogli su da počnu sa veseljem.

I kada kada se poslednji put u fudabalskoj sezoni 2018/2019 začula sudijska pištaljka, slavlje je moglo da krene. Na centru terena postavljena je bina na kojoj su se ljubiteljima u fudbalu predstavili svi igrači koji su učestvovali u osvajanju pehara namenjenog prvaku Srpske lige Zapad. Pehar kapitenu i zameniku kapitena FK Smederevo Nenadu Staniću i Ivanu Milosavljeviću uručio je predsednik FS Regiona Zapadne Srbije Slobodan Ilić, koji je rekao tada:„Čestitam Smederevu na zasluženom uspehu i plasmanu u Prvu ligu Srbije“. Nakon toga usledio je vatromet kojI su organizovali navijači domaćeg tima, mnogi obučeni u dresove svojih miljenika.

Predsednik Skupštine FK Smederevo 1924, Časlav Ilić nije krio zadovoljstvo ostvarenim rezultatom. I ovom prilikom on je izjavio: „Svi smo imali tu želju kada smo preuzeli klub, ali niko nije imao predstavu šta će se sve dešavati tokom prvenstva. Momci su se borili iz sve snage, ja im čestitam na velikom uspehu i nadam se da nećemo biti epizodisti u Prvoj ligi Srbije. Želja za pobedom i osvajanje prvog mesta ume da bude psihičko opterećenje, ali naši momci su sve to izdržali. Na nekim utakmicama igrali su vrhunski, a bilo je i utakmica gde baš nije bilo sve sjajno. Ipak, stigli smo do šampionske titule i to je u ovom trenutku najvažnije“.

Autor,                                                                                                                                  Smederevo

Nikola Tasić Cale                                                                                                               03.03.2020.g.

Stari Smederevac

Poslednje vesti

Leave a Comment